2010-03-10 , Autor: Igor Doležal

Predsjednički izbori

Posljednjih godina Opel nam je svako malo predstavio neki model koji je trebao biti zalog budućnosti te tvrtke iz Rüsselsheima. Lista je sad već poduža - zafira, meriva, astra H, insignia, pa opet astra. Potonji kandidat u kompaktnoj klasi, koji je u nekim Opelu sretnijim vremenima nosio naziv kadett, danas stiže u devetoj generaciji.

Nosilac napretka i za Opel boljih vremena tako nosi sufiks J, što bi dodatno trebalo dati na težini u svijetu automobila. No, astrini su tvorci i doslovno shvatili značenje tih riječi pa njihovih ruku djelo cestu pritišće s nemalih 1462 kg, što je dobrih deset posto više od najlakšeg suparnika. Velika je masa posljedica rasta astre, koja se u odnosu na prethodnicu izdužila 17, proširila 6,1 te narasla pet centimetara. Logično je, dakle, očekivati velikodušnu ponudu prostora u kabini.


Veliko iznenađenje: Wattov stražnji ovjes pokazao je da voli čunjeve, ali i zavoje

Nažalost, to u novoj astri nije slučaj. Previše se centimetara gubi na dugom prednjem dijelu pa prednja sjedala previše zadiru u prostor straga. Posljedica je to blago položene linije krova sprijeda i vrlo voluminozno izvedenog kokpita. Pozitivnom dojmu nimalo ne pomaže ni tvrda podstava na stražnjoj klupi koja jednostavno ne trpi putnike više od 170 cm. Višima ne preostaje drugo nego koljenima upirati u naslon sjedala ispred i nekako pokušati stopala ugurati ispod.

Čak i ako nema putnika straga, nasloni za glavu se ne upuštaju dovoljno duboko pa u kombinaciji s masivnim stražnjim nosačima i malim prozorima vozaču ostaje relativno usko vidno polje za vožnju unazad, a o klaustrofobiji da i ne govorimo.

Da ne biste počeli sumnjati u to zaslužuje li astra uopće naziv punokrvnog kompakta kad nije u stanju primiti četiri odrasla putnika, pomaže činjenica da zato vozač i suvozač uživaju u punom komforu. Suprotno klupi straga, prednja su sjedala izuzetno komforna, izdašno podesiva, a u izvedbi sport vrlo potporna i nisko postavljena. Solidna je situacija i u prtljažniku, čija je osnovna verzija na razini klase. Za ravan pod, međutim, valja podignuti varijabilnu podnicu do visine praga, čime se gubi dio zajedničkog volumena. Kad spominjemo varijabilnost, recimo da se astra, poput golfa, focusa i meganea, pouzdaje u asimetrično djeljivi naslon stražnje klupe, čime su zadovoljeni barem osnovni uvjeti praktičnosti u kompaktnoj klasi.


Masivni C-nosači, mali stražnji prostor i kosi krov - nepregledno. S obzirom na dužinu karoserije, ponuda stražnje klupe gotovo je sramotna. Za volanom. Najpoželjnije mjesto u astri

Vrijeme je da okrenemo novu stranicu i pogledamo donose li trendovi downsizinga motora kakve prednosti astri kad već upsizing karoserije nije oduševio. Poput Renaulta i VW-a, i Opel uz svoj mali 1,4-litreni četverocilindraš veže jedan turbopunjač. S tlakom punjenja od 1,1 bara ne previše kultiviran i nemiran motor razvija 140 KS, ali višak snage u odnosu na golf i megane nije ujedno i garancija jačeg temperamenta. Minimalne razlike u ubrzanju do stotke u praksi još možemo i zanemariti, ali očajna elastičnost naspram druga dva turbaka (s iznimkom „klasičnog“ focusa) gotovo je neoprostiva. Vrlo dugo posložena šesta brzina inače sasvim solidnog mjenjača oduzima opelu prilično snage, pa nije bila rijetkost da na autocesti posežemo i za četvrtom. Posljedično, takve intervencije odražavaju se i na potrošnju novorazvijenog motora, pa očekivanja od njega daleko zaostaju iza kvaliteta donjeg postroja.

• Zabava - Svi v Sanobor na fašničke spelancije
  
• Peugeot - 308-ica postala tehnološki i efikasno naprednija
  
• Škoda - Redizajnirani logotip i misteriozni koncept
  
• Jaguar - Lansiranje modela XKR-S i 50 godina E-Typea