2010-03-16 , Autor: Marko Tomac

Tradicija je nepovratno narušena. Ali, budući da nije vrijeme za nju, Renaultu opraštamo što je na tren zanemario svoju šablonu peterovratne karoserije i napravio limuzinu s četverim vratima kao zaseban model - fluence. Polako, znamo, "Reno" je i prije imao četverovratne limuzine, ali najčešće su to bile uglavnom samo izvedbe primarno peterovratnih modela. Doduše, bilo je pravih limuzina, ali ovako na brzinu sjećamo se samo modela 9 i 18. Starije modele, poput osmice i desetke, ipak ne bismo stavljali u isti koš jer to su bila druga vremena, drukčija koncepcija, mali auto, motor straga…

No, zato je fluence prava limuzina, puno veća i puno ozbiljnija nego što je ikad bio megane sedan, koji je naslijedio. Zato je fluence možda i nepravedno zvati nasljednikom sedana.


Za prve dojmove zaslužna je neočekivano velika karoserija, jer fluence je duži čak i od nekih limuzina srednje klase - primjerice, BMW-a serije 3 i mercedesa C-klase - a od lagune je kraći samo sedam centimetara. Fluence zato, osim za malu limuzinu, može biti zamjena i za model srednje klase. Prava je sreća što nije ružan jer alternative za limuzine na istočnim tržištima inače stižu kao potpuni dizajnerski promašaji. Doduše, prednji kraj fluencea nije naročit, ali mu zato bok i stražnji kraj izgledaju sasvim solidno.

Dojam velikog automobila ostaje i za volanom. Na velike dimenzije upućuje pogled preko dugog poklopca motora, ali i osvrt prema nazad. Iako je fluence relativno pregledan, poželjna je doplata za pomoć pri parkiranju straga. Najprije smo mislili da je za taj sustav previše dati 2300 kuna, ali danas bismo ga, nakon svakodnevnog parkiranja po gradu, svakako preporučili. Fluence je straga vrlo dug, ali kad otvorite prtljažnik, znate i zašto. Obujam od 530 litara nikog ne ostavlja ravnodušnim, osim možda vlasnike škode octavije.

Upoznavanje karoserije traje vrlo kratko. Sve funkcionira na poznati način i na poznatom je mjestu, kao u meganeu. Ali, kako i ne bi kad je fluence nastao kao plod udruženih snaga Renault-Nissanove alijanse iz Japana, Francuske, Turske i Kine. Za platformu je iskorištena osnova meganea posljednje generacije, neki dijelovi su s meganea II, a stražnji je ovjes Nissanov. Međuosovinski je razmak prenesen s novog meganea karavana. Kvake su također poznate s aktualnih modela, a ulazak u kabinu pretvara vas u vozača najnovijeg meganea. Sve je gotovo identično. Kokpit, oplate vrata i sjedala izravno su preneseni iz meganea, pa je u kabini puno lakše povjerovati da je fluence nasljednik meganea sedana. Kokpit, osim analognog brzinomjera (megane ima digitalni), ne otkriva nikakve novosti, kao ni ručica mjenjača ili izgled klima-uređaja.


Situacija je drukčija jedino na stražnjoj klupi, jer je fluence tamo puno prostraniji. Mjesta za glavu ima više nego u mnogim limuzinama srednje klase, a udobno će putovati i četvero odraslih putnika.

Pohvalili bismo i čvrstoću. Cvrčke i uvijanja nismo čuli ni dok smo se penjali na najviše rinzole, a ni po prebrzo odrađenim zavojima. Fluence vozača vrlo brzo i putem volana nagrađuje tim osjećajem.

Testirani model dobili smo s najboljim motorom iz relativno skromne ponude, turbodizelom 1,5 dCi u jačoj izvedbi sa 105 KS. Riječ je o optimalnom izboru, puno sposobnijem od raznoraznih početnih motora kakvi se kod nas odlično prodaju. Budući da je mu je okretni moment od 240 Nm velik kao u 2,5-litrenih benzinaca, dizelskom fluenceu snage nimalo ne nedostaje.


Priču o upotrebljivosti zaključuje mjenjač sa šest stupnjeva. Odlično je proračunat i prilično brz, pa upravo zbog njega vožnja istovremeno može biti i brza i štedljiva. Ritam koji dizelski motor nameće savršeno odgovara mekano podešenom podvozju. Optimum se izvlači s učestalim posezanjem za ručicom mjenjača i izmjenom brzina pri oko 2400 okretaja. Da, dobro ste pročitali, u više okretaje nije potrebno ići. Eventualno na autocesti, gdje fluence pri 3000 okretaja juri oko 150 km/h i pritom troši oko 7,2 litre.

Potrošnja je uglavnom niska ili vrlo niska. Najmanje smo uspjeli postići klizeći otvorenom cestom, gdje nam je dCi trošio samo 4,9 litara. To je odličan rezultat, ali zanimljivo je da je fluence štedljiv i uz puno manje pažnje s papučicom gasa. Bez previše pažnje prosjek testa sveo nam se na 6,3 litre, a više od 8,5 litara nije nam trošio ni pod punim opterećenjem.

Turska limuzina, što nije ništa loše jer su u Bursi proizvedeni mnogi renaulti, zanimljiva je i zbog vrlo niskih troškova održavanja. Servisni intervali su svakih 30 tisuća kilometara ili svake dvije godine, a u međuvremenu ne treba mijenjati čak ni ulje.


Rezultati s dinamičkih testova ne zaslužuju posebne pohvale, naprotiv, ali fluence nije ni zamišljen kao sjajan vozački auto, nego korisnički. U zavojima se voli nagnuti, a nakon brzog prelaska preko hupsera treba mu neko vrijeme da se smiri i stabilizira. Zato je superioran na ležećim policajcima i sveprisutnim neravninama. Tamo gdje drugi postaju nepodnošljivi već pri 40 km/h fluence prolazi gotovo lebdeći iznad rupa, a zahvalu, osim na adresu mekanih opruga, treba uputiti i čvrstim vezama ovjesa te dobroj zvučnoj izolaciji. Dobro radi i ESP, možda malo pregrubo, ali je zato učinkovit.

Slijede cijene, tehnički podaci, konkurenti