| Test | |
Honda legend 3,7 V6 SH-AWD - Povratak s diplomom |
Upečatljiva i velika honda legend sa 295 KS i pogonom SH-AWD ne prolazi nezapažena, a mi smo je, umjesto čuvanim garažama, provezli kroz čunjeve i ispitne poligone
U ruralnim krajevima naše i nekih susjednih država vozači još godinama neće shvatiti da limuzina ne mora biti nužno njemačka da bi bila vrhunska. Nažalost, to ne razumiju ni mnogi „upućeni menadžeri“, a u konačnici je dovoljno pogledati i na vozni park naše Vlade. Honda legend je na taj vozni park dugo gledala iz prikrajka, no čini se da je i tomu došao kraj. Da se petmetarski legend kojim slučajem nađe parkiran ispred Crkve Sv. Marka, stajao bi tamo ponosno i s potpunim pravom, a i proračun bi uštedio kojih 20-ak tisuća eura po primjerku. Model redizajniran za 2009. izgleda sjajno, obitava u klasi 300 konja i opremljen je poput Dikanove jahte - zbog čega bi u njemu bili sretni i „oni“.
Najupečatljiviji dojam ostavlja stražnji kraj. Dvije velike ispušne cijevi najavljuju snagu, a drugi detalji su tu da prkose umišljenoj njemačkoj gardi visoke klase. Legend stilski malo podsjeća na BMW, a malo na mercedes, no to mu uopće ne zamjeramo jer je honda svoj DNA uspješno očuvala. Očigledno je, najveća honda izgleda reprezentativno, a kroz ispuh šapće i da je moćna i sposobna.
Velika kabina nakrcana opremom mjesto je u kojem želite boraviti. To je neupitno, ali nas je zanimalo nešto drugo - osjeća li se vozač u legendu uspješno i moćno, može li biti teatralno brz te koliko je dobar taj famozni pogon SH-AWD na sve kotače?
Legend je pripremljen i za najiskusnije vozače te klase. Golemom poklopcu motora ne vidi se kraj, a širina pet metara duge karoserije sa strahom vas priprema na prva parkiranja. Čim otvorite vrata čija je kvaka noću osvijetljena ugodnim ledenim svjetlom, iz kabine vas zapuhne miris luksuza. Legend unutra izgleda vrlo bogato. Pogled na dobru kožu, pune materijale i mravinjak prekidača jasno govori o kojoj je klasi riječ, a završni štih daje za Hondu tipična sportska interpretacija instrumenata. Legend unutra nije ultramoderan, no upravo mu to daje specifičan štih. Po dojmu bismo ga usporedili s Lexusovim limuzinama.
Vrhunac dijaloga počinje okretanjem ključa. Legend se pri startu oglasi dobro usviranim tonovima V6 benzinca koji odmah viče da voli okretaje. Ubrzavanje od nule je vrlo nježno, a snaga i ubrzanja dolaze poput plime, ali puno brže. Te su nas se karakteristike najviše dojmile na gradskim prometnicama. Legend je u gradu limuzina s opremom zaduženom za opuštanje: odličan audiosustav, grijanje i provjetravanje svih sjedala, rolo-sjenila…
Kad veliki 3,7-litreni V6 počne podizati kazaljku brojača okretaja, očekivanja postaju velika. Kao i za pogleda na tehničke podatke, koji govore - 295 KS i 371 Nm. Do 4000 okretaja podignute obrve u položaju zabrinutosti iskazuju nestrpljivo očekivanje provale snage, a tad legend okreće ploču i pojačava glazbu. Urlik iz jednog daha odjeknut će sve do 6800 okretaja. S obzirom na dužinu stupnjeva, tada smo prestali sumnjati u broj konja. Stotka pada za malo više od sedam sekundi, legend u drugoj lovi gotovo 120 km/h, a u trećoj će pokazati i 180 km/h. Možda je to civic type R za gospodu direktore? Do 240 km/h dolazi brzo i lako, ali ako ne razvrtite četvrti stupanj, najviših 250 km/h činit će se nedostižnima.
Dosadi li vam uglađena automatika, možete se igrati opcijom sekvencijalne izmjene brzina polugama (+/-) iza volana. Brzina i uglađenost izmjene i tad je dobra, ali s obzirom na atmosferu koja vlada u autu, bolje je nježno kliziti u automatskom modu. Elektronski podesiva udobna kožna sjedala i volan bit će pravi domaćini za vozače svih visina, a svi će jednako uživati i pri zabijanju papučice gasa u pod.
Zaključno, legend nema problema s nedostatkom snage, a uspavanost pri nižim okretajima vidimo kao pogodnost za izuzetno tečnu i nježnu vožnju. Budući da je Honda razvila specifičan sustav usmjeravanja buke motora i ovjesa, legend je fantastičan putni auto jer glas nikad nije potrebno podizati - ni na njemačkim autocestama, a ni tijekom pretjecanja. Buka od samo 73 dB pri 180 km/h stavlja ga uz bok produženim limuzinama BMW-ove serije 7 te E- i S-klase, što će posebno cijeniti gospoda na stražnjim sjedalima. Njima je jako udobno, a prostora imaju dovoljno. Voljeli bismo jedino da krov straga nije tako nizak, jer 930 mm korisne visine je prosjek srednje klase.
Jureći stazom i autocestom, prvi spremnik smo ispraznili s visokim prosjekom od 18,1 litre, ali test smo završili s prihvatljivijih 14,9 litara. Uživanje u komforu na otvorenoj cesti potrošnju može spustiti na 10 litara.
Dug nepunih pet metara i s dobro pogođenim dizajnerskim detaljima, legend je napokon dobro odjeven i pripremljen za sastanak s važnim igračima, a s obzirom na sve što je pripremio za izlaganje, sigurni smo da će ga oni pažljivo saslušati.
Opremljeni legend ili 'prazni' konkurenti
Razlika u cijeni honde legenda te audija A6, BMW-a serije 5 te mercedesa E-klase očigledna je na prvi pogled. Japanska limuzina u samom je startu opremljena svom mogućom opremom i takva stoji 453.678 kuna. Njemački konkurenti otprilike toliko stoje prije nego ih počnete opremati detaljima iz izloga dodatne opreme. Kad ih opremite do razine legenda, skuplji su oko 20 tisuća eura. Nije malo. S druge strane, istina je, europski trio po pitanju opreme ide još korak dalje od legenda. Head-up ekrani, trodimenzionalne navigacije i sustavi poput MMI-ja te i-Drivea legendu još nisu poznati. No, ludost je što će vam u europskim limuzinama za USB-priključak naplatiti 380 eura, a memorija sjedala može stajati i gotovo deset tisuća kuna. Početna cijena zlatnog trija nikad nije bila problem, ali je zato dodatnu opremu bolje ne spominjati.
Duh stražnjeg pogona je prisutan
Poslikati hondu legend ispred hotela ili na putovanju - to može svatko. As u rukavu je njegov sofisticirani pogon na sve kotače SH-AWD, gdje SH označava super handling. Neizbježno, posjet centru sigurne vožnje AMC na Mićevcu nametnuo se sam po sebi, a pritom smo u vožnje po poligonima uključili i trenera sigurne vožnje, da bi nam rezultate usporedio sa svojim iskustvima.
Pod legendom je pogon koji nije ograničen samo na raspodjelu momenta između prednje i stražnje osovine, nego ga po potrebi dijeli i između stražnjih kotača. U optimalnoj vožnji središnji diferencijal na prednje kotače dostavlja 70 posto momenta, a prepoznaju li to senzori, isto toliko može stići i do stražnjih kotača. Kasnije, kad se pod stražnjim kotačima pojavi razlika u trakciji, dvije elektromagnetske spojke tih 70 posto momenta namijenjenog stražnjem pogonu mogu usmjeriti na samo jedan kotač. U tim trenucima do prednjih kotača dolazi po 15 posto momenta, a do jednog stražnjeg 70 posto. To smo morali isprobati, s uključenom elektronikom, ali i bez nje.
Na otvorenoj cesti legend vozi s puno gripa, ali ako poželite, neće se opirati ni klizanju. Složili smo se oko najpreciznijeg opisa da voli kad ga vozite kao da je stražnjopogonaš. Poput pretposljednjih generacija BMW-a koji uz široku putanju i doziranu nogu na gasu mogu biti teatralno brzi. Tu karakteristiku donekle kroti mekano podvozje, no istovremeno je pakira u mogućnost jurnjave na vrlo siguran način. Još samo da je volan podatniji i precizniji. Iz vozačkog kuta, u legendu je najljepše kad ga u pola zavoja pritisnete do kraja - tada zagrize i ne pušta, i tu se nabolje osjeti pametni stražnji pogon.
Mokri/skliski krug
Na polukrugu premazanom sapunicom cilj je ustanoviti je li tendencija auta pre- ili podupravljivost. Ulazak sa 20 km/h, okret volana ulijevo i puni gas. Budući da legend nije lagan auto, a ima i velik motor, očekivati je da iz putanje iziđe prednjim krajem. No, pogon radi brzo i učinkovito, pa stražnji kraj izlazi kao u dobrom sportskom autu. Naravno, to se događa s isključenim sustavom VSA. Kad je uključen, legend prati putanju i „slinavim“ polukrugom prolazi sa 35 km/h - više ne dopušta manjak trenja.
Nagla promjena trake
Podvozje je mekano podešeno, pa se karoserija u zavojima prilično naginje. Ipak, ovjes dugog hoda dobro radi pa trakcije ima i u ekstremnim situacijama. Uvjerili smo se u to na VDA-testu, odnosno testu nagle promjene trake, vozeći s isključenom elektronikom. Iako relativno mekan, legend ni tu nije lako proklizao prednjim krajem, štoviše, grublje izbacivanje iz težišta rezultiralo je zanošenjem stražnjeg dijela. To je bio trenutak kad je pametni pogon imao dosta posla, a zaključak je da nimalo ne ometa vozača, nego mu samo pomaže.
Slalom 18 metara
To nije disciplina koju vole velike limuzine, čak ni one sa sportskim predznakom. Grubo šamaranje čunjevima opterećuje sve komponente, a razlike u rezultatima redovito su vrlo male i uvelike ovise o gumama. Tu dobra guma s čvrstim bočnim stranicama čini čuda. Legend je imao vrhunske gume, yokohama advan, no velika masa (1845 kg) i bezosjećajan volan na ovom ga testu čine samo prosječnim.