Autokreso
Autokreso
2009-06-04 , Autor: Igor Doležal, Slike: Vana Kljajo
Bookmark and Share

Nakon puno vremena smart fortwo je dobio pravu alternativu u vidu toyote IQ. Kako se pametni mališani snalaze u velikom gradu, provjerili smo na usporedbi




Česte primjedbe na svoj račun smart nikad nije uzimao ozbiljno. Samopouzdanja mu nije nedostajalo čak ni kad bi u brojnim usporedbama s ostalim gradskim minijima na površinu isplivali tipični nedostaci poput ograničenog komfora ili prosječnih voznih osobina. Naravno, odgovor bi uvijek bio isti. Zbog uspješnog provlačenja uskim gradskim ulicama i praktično zagarantiranog parkiranja u svim uvjetima neke je stvari lako zanemariti. I zaista, dugo od te istinske minijature na kotačima nitko nije očekivao previše zadovoljstva u vožnji, dovoljno je bilo da vam sačuva živce u gradskom kaosu. Jednostavno, smart je bio klasa za sebe.

No, kako to obično biva, s vremenom dolaze i promjene. Toyota je dugo promatrala solo nastupe fortwoa pa je, u trenutku kad neosporno vlada globalnim automobilskim tržištem, odlučila predstaviti svoju viziju ultimativnog gradskog prometala. Masivnija, agresivnija, par centimetara šira, ali istovremeno i 29 cm duža od fortwoa, nova se uzdanica imena IQ protegnula do 2,98 metara dužine. Veći bez sumnje, ali i dalje dovoljno malen da se ugura u nedodirljivu kategoriju bezbrižnog parkiranja kojom se dosad tako suvereno hvalio smart. No, jedno i dalje ostaje osobito samo smartu - poprečno parkiranje nije za IQ. Japanci na to odmahuju rukom i podsjećaju na brojne vozače dostavnjaka koji egoističnim smartovima u uskim ulicama rado vole ostaviti pokoji bubotak za uspomenu.



IQ za Toyotu nije isključivi gradski ekstremist, nego pravi automobil, bez obzira na mini dimenzije. Jer, zahvaljujući pametnom projektiranju, vrlo plitkom, savinutom prednjem diferencijalu te kotačima gurnutima u same kutove, na samo pet četvornih metara prometne površine koliko zauzima nalazimo čak četiri sjedala. Opet, čini se kao da smart, usprkos samo jednom paru sjedala, nema previše razloga za zabrinutost. Toyotin je mališan ipak kompromis do neke granice. Obaranjem naslona i korištenjem samo prednjih sjedala i on funkcionira kao dvosjed, kada nudi vrlo solidnih 238, odnosno 395 litara prtljažnog prostora ako ga ispunimo do stropa.

Drugo rješenje je izvedba s tri sjedala, kad se skromne 32 litre (sa svim sjedalima u funkciji) mogu ponešto povećati obaranjem naslona sjedala iza vozača. Govorimo tri, a ne četiri sjedala, jer iza vozača čak i o djeci kao suputnicima teško možemo ozbiljno razmišljati. S druge je strane, iza suvozača, znatno više mjesta, pa će odrasla osoba, uz malo muke, ipak naći mjesta. Prednja sjedala zato ne uskraćuju na prostoru, a mjesta će naći i oni do metar i devedeset, bez bojazni za koljena. Koji centimetar viši radije će se smjestiti iza smartova upravljača, ali će njihovi laktovi imati kudikamo veću interakciju sa suvozačevima.

Pronicljivost inženjera da bi se došlo do više prostora nažalost nisu pratili i dizajneri unutrašnjosti. O ukusima se ne raspravlja, ali koliko će se mladim trendseterima, a baš takvom Toyota smatra i IQ, svidjeti nemaštovita i tvrda plastika u kabini, ostaje vidjeti. Čini se kao da je netko u tvornici zaboravio ubaciti ključnu komponentu koja plastiku čini mekšom pa je ukupni dojam koji ostavlja neugledna, sjajna plastika kokpita jednostavno prejeftin. Priču pritom ne uljepšava ni dizajn unutrašnjosti s čudnovatom središnjom konzolom i neuvjerljivim kvakama na vratima.



Smart dokazuje da to može biti drukčije i ljepše. Istina, njegova je unutrašnjost možda i prerazigrana, ali i s neosporno više stila, kvalitete i ugodnijih materijala. Uz to nudi i profiliranija sjedala koja daju više oslonca i komfora te bolju preglednost jednom kad se smjestite na vozačku poziciju. No, ubrzo vožnja uskim gradskim ulicama otkriva pomalo iznenađujuću istinu - s krugom okretanja od 9,1 metar smart ne može parirati okretnijem japancu. Po službenim mjerenjima auto, motor i sporta, sa 8,4 metara IQ ima najmanji krug okretanja od svih testiranih (i izmjerenih) automobila.

Potvrdu ubrzo tražimo u bržoj vožnji zavojitim ulicama, ali rezultat je isti. Mini japanac se bolje snalazi od svog njemačkog rivala s pogonom na stražnje kotače. Vožnju je u slučaju IQ-a najlakše opisati vrlo tečnom, dok fortwo kao da ne poznaje pojam užitka u vožnji. Zahvaljujući dovoljno preciznom servoupravljaču i većem tragu kotača, IQ svladava zavoje bez straha. Tek tu i tamo osjeti se blaga pomoć elektronike koja pazi da nos auta ne bi bježao previše u bržoj vožnji otvorenom cestom.



Na istoj ruti ovjes kraćeg fortwoa nudi posve drukčiju priču. Na zaslonu uporno treperi lampica ESP-a, čiji sve brži ritam javljanja ide usporedo s penjanjem kazaljke brzinomjera. U zavojima nimalo ne pomaže mrtav osjećaj na volanu, pa treba dosta rada da se 800 kg teški mališan izvede na pravi put, a i tad to poravnanje prati blago trzanje automobila. No, čak i te pauze pri izmjeni brzina na sekvencijalnom mjenjaču koje traže konstantnu koncentraciju ne smetaju toliko koliko činjenica da Daimlerova sestrinska tvrtka za punokrvni automatik traži oko 2600 kuna doplate.

Jer, automatik, kao i ručni mjenjač, pri kickdownu ili usporavanju mijenja brzinu niže, odnosno ubacuje u višu kad tura drugi put lupi u graničnik, što nas dovodi do toga da se doplata odnosi samo na jedan gumb i par izmijenjenih redova u programskom kodu mjenjača. U IQ-ovu slučaju bezstupanjski je automatik, uz koji vežemo karakterističan jednolik zvuk motora, skuplji od ručnog mjenjača s pet brzina otprilike 9750 kuna.



Što se motora tiče, na papiru minimalno jači, jednolitreni trocilindraš u fortwou (71 KS) agilnije reagira na pritiskanje papučice gasa nego IQ-ov (68 KS). No, pauze pri izmjeni brzina razlog su da smart u ubrzanju koju desetinku u prosjeku kasni za toyotom. Što se tiče potrošnje, razlike su značajne - smart, usprkos nepovoljnoj frontalnoj aerodinamici, troši znatno manje od IQ-a. Testne brojke IQ-a pokazuju minimalnu potrošnju od 6,2 litre, što za 900 kg teškog mini japanca u današnje vrijeme i nije pretjerano pohvalno, nipošto ne od proizvođača koji u svom portfoliju ima model poput priusa.

Ali, već s prvom neravninom na cesti rezoniramo nanovo. Na lošim cestama, kakvim ne oskudijevamo, fortwo više poskakuje negoli je na cesti, a IQ istovremeno znatno smirenije i strpljivije guta nesavršenosti podloge. To samo dokazuje da mali i okretni automobil ne mora nužno podrazumijevati i brojna odricanja.

Usporedimo li opremu, vidjet ćemo da oba modela donose relativno puno, ali svoj minimalizam i status prilično naplaćuju. Toyota pogotovo. Tko je onda na kraju ipak pametniji? Iako su oba mališana bez sumnje pravi gradski prvaci, ukupnu pobjedu na kraju odnosi toyota zbog znatno boljih voznih karakteristika i praktične unutrašnjosti. Ipak, trijumf nije potpun, jer previsoka potrošnja i neugledna unutrašnjost ostavljaju još dosta mjesta za napredak. A smart? On i dalje ponosno tvrdi da se jedini može poprečno parkirati. Pametnome dosta!



Motor-Presse Online: Motorevija / Motor-Presse Hrvatska d.o.o.

Nedavno pretraživani izrazi: najbolja suv vozila peugeot natjecanje louis vuitton classic china ru s jednim tankom za guinnessa koliko ulja ide u motor ford fiat palio delovi voziloisatnajmanjeokvarova test rabljenog audi mastertestu srednje klase ferrari cijena dijelova seat kordoba d koliko ulja u motor fiat bravo renault laguna ii test rabljenog hyundai elantra folija za felge koliko ulja ide u motor audi opel zafira opc citroen.. skodafabiasdi the north face sable shoes men test ford s-max test rabljenog toyota vrste ovijesa selen renault megane generation spincity kvar motora automobila golfeplusriv fiat seicento vwsharan opel astra zadnji branik lock charm key engagement ring usporednitestalfaromro najudobniji suv usporedba downsizing motora dakarttoyotauhi-lux koliko ulja ide u motor audi leasing anti pasaticc subaru forrester clio maraton test sport-ute bandwagon cooperogume koliko ulja ide u motor citroe christian.louboutinojimmyichoo renault twingo rs toyota corolla verso select gradski automobili sjedala za astru