Autokreso
Autokreso
2009-10-01 , Autor: Neven Novak, Slike: GEC
Bookmark and Share

Vozeći ga njegovim prirodnim okolišem, magistralnim i lokalnim cestama, novi clio RS odvezli smo iz Zagreba na hrvatski Pikes Pike - Sv. Juru, vrh Biokova, najvišu točku Hrvatske na koju se može stići automobilom


Automobil dostojan uspona na hrvatski Pikes Pike
Automobil dostojan uspona na hrvatski Pikes Pike
Prvih nekoliko kilometara osjećalo se da smo izvan takta. U zavoje smo ulazili prerano i preusko, kočili previše i napeto iščekivali reakciju stražnjeg kraja, što je kvarilo tečnost, ali i tempo vožnje. No, privikavanje nije dugo trajalo, već negdje oko Pisarovine, dvadesetak kilometara nakon što smo napokon izišli iz grada i počeli s pravom vožnjom, dogodio se „klik“. Stvari su sjele na svoje mjesto, ramena se opustila, pokreti rukama postali tečni, a točke kočenja i putanje potpuno u skladu s brzinom.

Ali, da krenemo ispočetka. U redakciji već više godina postoji ideja koja je na ostvarenje čekala vrijeme i automobil dostojan uspona na hrvatski Pikes Pike - Sv. Juru, vrh Biokova, najvišu točku Hrvatske na koju se može stići automobilom, i to po asfaltu! Za tu avanturu teško da smo mogli pronaći bolji automobil od novog clia RS.

Preglednost s vozačkog mjesta je odlična
Preglednost s vozačkog mjesta je odlična

Pred nama je bio dan iz snova svakog autista, u kojem smo sve do noćnog povratka od autocesta bježali kao vrag od tamjana. Iz Zagreba smo krenuli nešto prije podneva, iz dva razloga. Prvi je bio što smo na Biokovu namjeravali napraviti predvečernje slike, a drugi jer se tek u podne podizao drugi automobil koji smo išli na foto-session izvan grada, želeći jednim udarcem ubiti dvije muhe. Dok je druga ekipa krstarila autocestom u za to stvorenom jaguaru XF-u, izvanzemaljski zeleni (ime specijalne boje rezervirane samo za ovaj automobil je alien green) clio renault sport jurio je svojim prirodnim okolišem, magistralnim i lokalnim cestama.

Spomenuti dio puta kroz Pisarovinu cesticama s jugoistočne strane autoputa Zagreb - Karlovac u prvom je dijelu vrlo neritmičan, s vrlo brzim dionicama i dugim brzim zavojima koje bi slijedilo nekoliko vezanih sporih, a sve po vrlo promjenjivom asfaltu (na mjestima prepunom rupa, prošaranom mokrim dijelovima, lokvicama i sitnim kamenjem i blatom koje je na cestu malo prije nanio pljusak. Daleko od optimalnog za vožnju, no i prava prilika da se zelenko dobro upozna.

Grip prednjih kotača i držanje prednjeg kraja majviše oduševljavaju i čine novu generaciju RS-a vidnim korakom naprijed u odnosu na prethodnika
Grip prednjih kotača i držanje prednjeg kraja majviše oduševljavaju i čine
 novu generaciju RS-a vidnim korakom naprijed u odnosu na prethodnika

Testni automobil bio je opremljen cup-šasijom, koja je sad još tvrđa i beskompromisnija u odnosu na prethodnu generaciju RS-a. U Renaultu su za novi RS odlučili napraviti veću razliku između „običnog“ podvozja sport i beskompromisnije varijante cup, pa je tako u odnosu na prethodnu generaciju podvozje sport malo omekšano, a cup otvrdnut. Cup-ovjes je sedam milimetara niži od sporta, a dodatnu tvrdoću (15 posto tvrđi amortizeri, milimetar veći prednji roll bar te tridesetak posto tvrđe prednje i stražnje opruge) kompenzirali su novi amortizeri s „dvosmjernim“ djelovanjem, koji fantastično obavljaju svoj posao.

Tako realno krući i tvrđi novi RS u biti je udobniji od prethodnika. Povećanje traga kotača - sprijeda 48, a straga 50 mm - te produženje međuosovinskog razmaka 10 mm, na ukupno 2585 mm, doprinijeli su ukupno boljoj stabilnosti i držanju, posebno prednjeg kraja. Jedino nas je u samom početku i jednom neželjeno kasnije iznenadilo lagano „čaganje“ stražnjeg kraja. On na snažnim kočenjima pri ulasku u zavoj, posebno na neravnom, voli lagano zaplesati, ali to nam se dogodilo i na pravcu (ali ne na sasvim ravnom asfaltu) kad smo pred Udbinom na našoj strani ličke magistrale iza zavoja ugledali autobus koji pretječe šleper.

Jedan od razloga za to mogao bi biti i u inače vrlo snažnim kočnicama, koje lagano blokiraju jako rasterećeni stražnji par kotača, dok prednji još ima dovoljno gripa da se ABS ne mora uključivati u igru. Da se razumijemo, do toga dolazi tek kad zaista pritišćete i pomičete granicu kočenja. No, sve zajedno nije ništa strašno jer se na to brzo naviknete pa više ni ne obraćate pažnju.



Stražnji kraj u biti nije važan, sve dok čak i tako pomalo svojeglavo prati fantastično mirni prednji. Štoviše, na kratkim učestalim zavojima to lagano zanošenje može biti i korisno za postavljanje automobila za što brži izlazak iz njih. Jedna od mogućnosti je da s popisa dodatne opreme odaberete stražnji spojler koji će vas koštati između 10 i 15 km/h najviše brzine, ali - osim što odlično izgleda - generira i dodatnih 20 kg (pri 130 km/h) pritiska na stražnju osovinu. Grip prednjih kotača i držanje prednjeg najviše oduševljavaju i čine novu generaciju RS-a vidnim korakom naprijed u odnosu na prethodnika.

U ovo ljetno doba stara lička magistrala daleko je od ceste duhova, i u biti nas je iznenadio broj stranih registracija koje smo susreli u smjeru mora. Zbog toga je vožnja njome do Plitvica, osim na nekoliko mjesta, čisto gubljenje vremena, barem u automobilu kakav je clio RS. No, nakon njih clio je pokazao i dugoprugaške odlike. Novi dorađeni motor ima samo 3 KS više (200 umjesto 197), ali je zato puno uvjerljiviji pri ubrzanju ispod 3000 okretaja, zbog 20 posto većeg okretnog momenta upravo u tom radnom području.

No, kazaljka žuto obojenog brojača okretaja nije baš često boravila u tom dijelu skale, nego je puno češće bila desno od oznake za 5000 o/min. Jedna od odličnih novina je zvučni signal za približavanje limitatoru okretaja. Kroz motornu buku (radio je potpuno beskoristan u tom načinu vožnje) jasno se čuje „biip“ tristotinjak okretaja prije blokade (tad se pali i zelena lampica za promjenu brzine na instrumentnoj ploči - koja je bila pravi mali biser prije deset godina kad je predstavljena prva generacija clia RS), a tik prije uključivanja blokade slijedi još jedno, sad dvostruko zvučno upozorenje. Ta je inovacija iznimno praktična jer u sportskoj vožnji vozač nema vremena skidati pogled s ceste i pratiti kazaljku brojača okretaja, a zalijetanje u limitator također nije najsretnije rješenje.

Sreća prati uporne
Sreća prati uporne

Na dugim brzim zavojima clio leži kao zalijepljen, a dobrom ukupnom dojmu pomaže i električni servo koji je Renault sad već toliko usavršio da njegovoj preciznosti i osjećaju više ne možemo realno prigovarati (vjerojatno dok nam u ruke ponovno ne dođe pravi mehanički servo, vrsta kojoj danas prijeti izumiranje). Kod cup-šasije volan je 7,5 posto izravniji od običnog.

U međuvremenu, nakon nekoliko telefonskih usklađivanja prolaznih vremena s „dečkima s autoceste“, jaguarov foto-session odradili smo na pustopoljinama oko Obrovca i usput zaključili da jaguarovih 600 Nm nije nešto tako strašno kad clio u svakoj brzini vrtite do „biip“ i kad velika mačka čak ni pri visokim troznamenkastim brzinama ne pokazuje očekivanu superiornost.

Nakon što se fotograf iz udobnih dodatno hlađenih jaguarovih kožnih fotelja preselio u cliove Recarove trkaće školjke, a fotografsku skalameriju učvrstio u 290 litara velikom prtljažniku, sami smo nastavili put prema Makarskoj, iznad koje počinju famozna 23 km asfaltirane planinske staze nazvane biokovskom cestom.

Rendžeri na ulazu u biokovski park prirode skoro su nas ubili u pojam izvještajem o vremenskim uvjetima i gužvi
Rendžeri na ulazu u biokovski park prirode skoro su nas ubili u pojam
 izvještajem o vremenskim uvjetima i gužvi

Ali, da se malo vratimo na spomenuta Recarova sjedala. Do ovog putovanja doplata od oko 6000 kuna nije nam se činila pametnim ulogom. Naime, u serijskim također vrlo naglašeno profiliranim sjedalima sjedi se osjetno niže (sportskije) i doimaju se puno udobnijima od asketskih Recarovih školjki. No, nakon točno 1036 km i punih 13 sati za volanom opako tvrdog clia oči su nam bile crvene, u glavi je još satima zujalo, a u rukama smo drugi dan imali „muskulfibere“, ali iz sjedala smo se ustali kao novi, bez imalo ukočenosti ili bolova u donjem dijelu leđa tako karakterističnih za duge vožnje, posebno tvrdih automobila. Iskreno, o cliu bez tih sjedala više ni ne razmišljamo, a nakon tako puno kilometara ni cup-šasija nam se više ne čini tako beskompromisno tvrdom.

Vratimo se putu. Nakon razlaza s jaguarom, koji je krenuo natrag za Zagreb, sve je izgledalo super, prolazna vremena su bila točno prema planu, a raspoloženje nam je kvario samo pogled na teške crne oblake na obzoru koji su nosili pravi monsunski pljusak kakvi nas nerviraju već tjednima. Taman kad smo proživjeli munje i gromove i prošli kroz kaos ponovno suhe Jadranske magistrale oko Makarske, na ulasku u park prirode Biokovo dva rendžera gotovo su nas ubili u pojam.
- A di ste baš danas krenuli gore? Od oblaka se ništa ne vidi, puno je furešta, nešto kombija, a i kamion za TV-toranj se još nije spustija doli.



Da, hrvatski Pikes Pike, kako smo u šali nazvali tu cestu, doista je samo krajem sedamdesetih asfaltirani planinarski put, na kojem se nakon petog kilometra dva osobna automobila mogu mimoići samo na posebnim proširenjima, pa vožnje unatrag i više stotina metara nisu ništa neuobičajeno.
- Tribat će van barem dvi ure do gore, bolje se vratite koji drugi dan!
Je, kako da ne, nama je bilo ili danas ili ništa!
- Dobre fotke mogu se napraviti po bilo kakvom vremenu, a možda je vrh iznad oblaka na suncu - tješio se Gec.

I stvarno, kroz prvih sloj oblaka prošli smo relativno brzo, ali iznad njega je bio drugi, a suncu i željenom zalasku nije bilo ni traga. Ipak, do vrha smo došli gotovo bezbolno, sa samo dva bliska susreta s puno prebrzim škodama slovačkih i čeških registracija za čijim su upravljačima sjedili golobradi mladići. Spomenuti kamion smo, naravno, sreli na najgoroj mogućoj dionici, bez ugibališta, a kolonu kombija s turistima koji su se vraćali s dnevnog izletu propustili na završnim serpentinama pod samim vrhom.

Novi dorađeni motor ima samo 3 KS više, ali je puno uvjerljiviji pri ubrzanju ispod 3000 okretaja
Novi dorađeni motor ima samo 3 KS više, ali je puno uvjerljiviji pri ubrzanju
ispod 3000 okretaja

Sveti Jure treći je najviši vrh u Hrvatskoj (1762 m), ali s prosječnom godišnjom temperaturom od samo četiri stupnja jedno je od najhladnijih mjesta u Lijepoj našoj. Nažalost, taj podatak smo otkrili tek nakon povratka u Zagreb. Polo majice kratkih rukava pri vanjskoj temperaturi od 12 celzija i vjetru koji se u sumrak stalno pojačavao nisu bile neka zaštita. Dobra je strana bilo to što je takvo vrijeme rastjeralo znatiželjnike pa smo vrh i neponovljivih desetak serpentina kakvih se ne bi posramili ni alpski prijevoji iznad Monte Carla imali praktično samo za sebe.

A onda, taman kad smo promrzli počeli paktirati fotografsku opremu, dogodilo se čudo. Vjetar je stao, najniži sloj oblaka se razišao i otkrio more, a ispod onog višeg ukazao se žarko crveni disk sunca u zalazu. Sreća prati uporne.


Motor-Presse Online: Motorevija / Motor-Presse Hrvatska d.o.o.

Nedavno pretraživani izrazi: suv gume clio storia mercedes oznaka misanocrvena clio storia koliko ulja ide u motor man motorno ulje za opel meriva koliko ulja ide u seat leon ts testovi rabljenih vozila ford mini couper amortizeri, nissan testovi rabljenih vozila ford usporednistestoljetnihoguma testovi rabljenih vozila ford passat variant dachia sandero stepway toyotaryaris welcome to wigs-lace. offering vwtransporter wind nissan note motorno ulje meganeoiii koliko ide ulja u moor fiat st fiatstillo volvo suv volkwagen mercedes s amg defender xotypeojaguar zero volkswagen golf renault senic yokohama zadnjimostkodauta zagrebackenovine zaruljice zubak sijalica passat youth zagreb auto show zakretno zamjenska hauba za audi tt zeljkoabarbaric slike ford fokusa napad s boka street race subaru buba mercedes citan staza subaru sv svjetla