| Test | |
Opel insignia sports tourer 2,0 CDTI - Nikad bolji opel |
Insignia sports tourer spada u rijetke primjerke karavana čijim je dizajnerima uspjelo uskladiti praktičnost - veličinu prtljažnog prostora - s privlačnim dizajnom, uz štedljiv motor solidnih performansi
Reći da je insignia najbolji opel dosad dosta je logična tvrdnja kad se zna da se radi o najnovijem i najprestižnijem Opelovom aktualnom modelu. Međutim, ta tvrdnja stoji i gledano kroz vremenski aspekt posljednjih petnaestak godina u kojima, slobodni smo tvrditi, Opel nije imao tako dobar automobil u usporedbi s konkurencijom. Inačica sports tourer taj dojam još pojačava jer je Opelovim dizajnerima uspjelo napraviti karavan koji, osim što je praktičan, i odlično izgleda.
Karavane obično možemo podijeliti u dvije kategorije: one praktične s puno prostora u prtljažniku i dizajnom rafiniranog sanduka, te na estetski privlačne, nerijetko atraktivnije od limuzinskih sestrica, ali s prtljažnikom u koji se mora pomno slagati putna prtljaga za dvoje ljudi. E, Opelu je uspjelo spojiti oboje, pa insignia ima i izgled i pamet/prostranost. Prtljažnik od 540 litara nije najveći u klasi, ali ni ne zaostaje puno, preklapanjem stražnje klupe može se povećati na maksimalnih 1500 litara, a uz spuštanje naslona suvozačkog sjedala moguće je prevesti predmete (recimo, bočne stranice ormara) duge do 1,9 metara.
Osim izgleda i praktičnosti, svidjela su nam se i dinamička svojstva Opelovog karavana. Ovjes je vrlo dobro pogođen kompromis udobnosti i dinamičkih svojstava, čak i sportskijeg karaktera od očekivanog za takav karavan. Volan je ponekad malo prelagan, ali precizno vodi kroz zavoje, dok je kod prethodnice vectre posebno naglašena tendencija proklizavanja preko nosa kod insignije gotovo potpuno nestala.
Dizelski motor je moderan i štedljiv - prosjek potrošnje na testu bio je 8,4 litre - s tim da na otvorenoj cesti (zahvaljujući i dobro odmjerenom mjenjaču sa šest brzina) potrošnja uz solidan brzinski prosjek može biti i litru manja, dok u gradu raste na više od devet, ali rijetko prelazi deset litara.
Međutim, nije nam se svidjela logika, odnosno raspored prekidača za upravljanje audiosustavom i klima-uređajem. Iako je Opel posebno ponosan upravo na izgled središnjeg grebena i prekidača na njemu, sustav jednostavno nije ni približno intuitivan kao kod velike većine konkurenata, a logika podešavanja nekih parametara (memoriranje i pretraživanje radiostanica na inače odličnom stereu) i raspored ključnih prekidača nisu nam prirodni.
Cjelokupna slika zaokružena je cijenom, koja je - kad se u obzir uzmu performanse, praktičnost i oprema - vrlo konkurentna.