2010-01-13 , Autor: Götz Leyrer, Igor Doležal, Slike: Hans-Dieter Seufert

Opelov kompaktni adut duboko je uzdahnuo. Puna je koncentracija prijeko potrebna, jer astra se upravo sprema proći auto motor i sportov testni poligon. Iako, budimo iskreni, danas na spomen riječi Opel svi najprije pomisle na propast njegova vlasnika GM-a, prodaju Magmi i ulazak ruskog kapitala. U međuvremenu ništa od prodaje pa je bolje da se ostavimo varljive politike i posvetimo egzaktnim mjerenjima. Na posao, dakle!



Opelovi dizajneri nemaju sreću poput VW-ovih da, kao u golfovu slučaju, na temelju prepoznatljivog predloška jednostavno dograđuju i moderniziraju nove generacije. To, s druge strane, otvara više slobode u izboru i djelovanju. Zato se astra danas prikazuje stilski dotjeranijom od golfa, modernom u svakom pogledu i detalju. U praksi to znači veliko, prema naprijed prilično istureno vjetrobransko staklo koje se praktično bez vidljivog prijeloma nastavlja na poklopac motora što strmo pada. Posljedica je, kao na dostavnim vozilima, mali prozorčić u kutu A-nosača.

Ipak, ono što dinamički i aerodinamički izgleda i djeluje u praksi pokazuje nedostatke. Tko sjedne u astru, odmah vidi da ništa ne vidi. Dobro, ne baš ništa, ali da biste iole sagledali prednji dio, ozbiljno morate istegnuti vrat. Na otvorenoj cesti to neće stvarati probleme, no unutar gradskih limita čovjek ne može, a da se ne zapita koliko dizajn zapravo može diktirati upotrebljivost nekog automobila.


Ako vam se čini da ste ovo već negdje vidjeli, u pravu ste. Insignia je poslužila kao uzor. Mnogo gumba zahtijeva privikavanje. Kvaliteta upotrebljenih materijala je zadovoljavajuća

Potom slijedi pogled unazad, gdje situacija zbog trendovski popularnog kupeastog završetka nije nimalo bolja. Ono malo što vozaču preostaje dodatno je zaklonjeno trima naslonima za glavu. Da se radi o nekom malom gradskom modelu, još bismo i shvatili, ali to ograničenje dobiva na težini znamo li da se astra dobrano istegnula izvan okvira kompaktne klase. Sa 4,42 metra dužine opel je bliži BMW-ovoj trojki nego klasnom (ne)prijatelju VW golfu (4,53 naspram 4,2 metara).


PUTOVANJE Na autocesti astra će svoje putnike oduševiti niskom razinom buke u kabini

Rast je, dakle, u odnosu na prethodnika dojmljiv, a po pitanju prostranosti najviše dobivaju putnici na prednjim sjedalima. No, drugi red kao da nije u istoj klasi, a ograničenom komforu pridonose skroman prostor za noge i prije svega vrlo tvrda klupa. Srećom, usprkos padajućoj liniji krova, straga prostora za glave putnika ima dovoljno. Budući da je testni automobil imao izvanredna sportska sjedala (doplata), koja se nakon pola sata dešifriranja logike namještanja ipak mogu dovesti u idealan položaj, ostaje malo razumijevanja za putnike straga. Raspoloženje se pak brzo mijenja pogledom na instrumentnu ploču. Klasičan GM-ov stil s istaknutim plastičnim detaljima sada je, hvala Bogu, stvar prošlosti. Kokpit djeluje moderno, a zahvaljujući kvaliteti materijala i izradi u trenucima i visokovrijedno.


DRUGI RAZRED Putnici na stražnjim sjedalima kao da su kupili jeftinije karte DIKTAT FORME Gdje završava karoserija? Tko ne vidi ide na osjećaj, a to može biti skupo

Središnja konzola s mnoštvom različitih gumba na trenutak je podsjetila na muke s prethodnikom, ali nakon vremena privikavanja pokazala se sasvim zadovoljavajućom. Instrumenti su ugodni oku, a praktični pretinci pokazuju da su ljudi tu napokon proveli dovoljno vremena da se zadovolje svakodnevne potrebe.
Da ugodan osjećaj ostane i u vožnji, pobrinuo se novi astrin ovjes. Korak s polukrute stražnje osovine na multilink ipak nije bio u Opelovu planu. Kruta spona između stražnjih kotača, istina, donosi određene prednosti u vidu konstantnog špura i nagiba, ali ostaje problem bočnog gibanja. Odgovor je nađen u jeftinijem Wattovu spregu osovina. Nazvan po svom osnivaču (James Watt, 1736.-1819.), koji je ekonomizirao uporabu parnog stroja, taj princip nije, dakle, nikakva novost. Štoviše, u prošlosti su ga već koristili proizvođači poput Alfa Romea i Rovera da bi urazumili svoje krute pogonske osovine. Zadaću da se brine za precizno vertikalno gibanje kotača pri poskakivanju sad Wattova konstrukcija prvi put ispunjava na nepogonjenoj polukrutoj stražnjoj osovini. Moramo priznati da to radi iznenađujuće dobro. Moderni prednjopogonaši općenito pokazuju neproblematične vozne karakteristike, ali astra na cesti leži kao zalijepljena.


TURBO 180KS brzo dovodi astru na benzinske stanice, no ne pruža odgovarajući osjećaj snage

Neznatna naginjanja karoserije i gotovo neutralno držanje u izravnoj su vezi s maksimalnom sigurnošću. Da bi uopće upleo precizni i blagi ESP u igru, vozač doista mora napraviti kapitalnu grešku ili biti vrlo neozbiljan u vožnji. Upravljač jasnim odgovorima samo dodatno dopunjuje sposoban ovjes i čini astru vrlo upravljivom i vrlo zabavnom u vožnji. Jednostavna, lagana i proračunata, astra je isto takva i u svakodnevnim uvjetima, što je miljama daleko od ekstremnih uvjeta kojima je podvrgnuta na testnom poligonu.

Dakle, nije nikakva umjetnost da se i s jednostavnim ovjesom napravi auto koji dobro leži. Samo mora postojati želja. Trik je u tome da se ne zanemari komfor, a u astrinom slučaju upravo Wattova konstrukcija osigurava da opruge ne pritišću previše hod kotača. Zato astra pred konkurencijom ne mora skrivati pogled. Upravo suprotno, ovjes ni u kojem trenutku ne uznemirava putnike, mirno prolazi i ublažava sve neravnine koje bi mogle dovesti do neugodnih pomicanja karoserije.


Podnica u prtljažniku može se namještati po visini. Smeta visoki utovarni rub. Preklapanjem stražnjih naslona, nažalost, ne dobiva se potpuno ravna površina

Tko uloži ekstra novac, može se pohvaliti i takozvanim flexi-rideom. On određuje tvrdoću ovjesa, a vozaču su na raspolaganju modovi sport, normal i komfor. Razlike su tolike da se čovjek zapita u što je uložio novac. Sport nije beskompromisno tvrd, komfor nije bezosjećajno mekan, pa izbor ostaje stvar ukusa. Najprije biramo mod komfor, barem dok smo u gradu, jer potpora koju dobiva servo kretanje čini posve laganim. Sport, s druge strane, omogućuje motoru da jače grize, što ne smatramo pogrešnim. Samo što najjači dostupni benzinac koji se našao u testnom primjerku nema veze sa sportom. Čovjek ostaje u čudu kad na papirima pročita deklariranu snagu od 180 KS. Trik poznat iz turbodizelaša s obiljem momenta iz malog obujma u slučaju testnog 1,6-litrenog otto-motora s punjačem ne drži vodu. Konkurencija tu nudi puno više. Ipak, četverocilindarski motor ponaša se kultivirano, nešto pristojnije u donjem dijelu, nešto glasnije u višim okretajima.

Nažalost, ni potrošnja nije kakvu smo očekivali. Osim ako vozaču desna noga nije cijepljena protiv naglih ubrzanja, a cesta pred njim neuobičajeno čista, ECE-norme je praktično nemoguće postići. Prosječna je potrošnja u stvarnom životu 9,1 litru na 100 km. Zaključak je jednostavan: 1,6-litreni turbo sigurno neće biti prvi izbor iz trenutačno dostupne game astrinih motora. Barem u našem slučaju, jer je dobru opću sliku nove astre koštao bolje ocjene.

---

Opsluživanje



Brojni gumbi na središnjoj konzoli djeluju na prvi pogled komplicirano, što pojačava koncepcija korištenja jednog gumba za jednu komandu. No, dovoljno su veliki i jasno označeni pa nakon perioda navikavanja stvari sjedaju na svoje mjesto, a upotreba je jednostavna. Pozitivnu ocjenu zaslužuje jasna grafika opcijskog navigacijskog sustava koji ne mudruje previše.

Svakodnevna upotreba



U stvaranju astre dizajn je imao nesumnjivo veliku ulogu. U konačnici je trebao biti jedan od presudnih faktora koji će kupce drugih proizvođača okrenuti u Opelovu smjeru. No, dizajnerski je diktat povukao sa sobom i neke neželjene posljedice.

Prije svega vrlo nepreglednu karoseriju, što je osobina koju astra dijeli s dosta konkurenata. Zato je na listi doplata sustav pomoći pri parkiranju. U odnosu na prethodnika, prilično naglašene dimenzije otežavaju snalaženje u gradu, gdje se broji svaki centimetar. Nažalost, ekstra centimetri nemaju odgovarajuću potvrdu u unutrašnjosti. Sprijeda to nije problem, no stražnja klupa nimalo ne odskače od prosjeka klase. Pritom je izvedena za samo dva putnika, dok će treći, zbog tvrdo postavljenog srednjeg dijela, izdržati samo na kratkim relacijama.


Astra nudi sve preduvjete za uspješnu karijeru u kompaktnoj klasi, no to će kao i uvijek kod Opela ovisiti o izdašnim prodajnim akcijama. Vrlo dobar ovjes upotpunjuje sliku, problematični su preglednost i potrošnja.