2010-02-03 , Autor: Neven Novak, Slike: GEC

Lancii je delta poseban model. Njena prva generacija u cestovnim izvedbama proslavljenog reli automobila delte HF 4WD i HF integrale s kraja osamdesetih i početka devedesetih postala je automobilistička ikona i predmet poštovanja svih zaljubljenika u sportske automobile. Današnji model, iako dijeli isto ime, pa čak i kad je pokreće turbobenzinski motor, potpuno je drukčiji automobil. Jednostavno, zamišljena je drukčije.

Lancia se odrekla sportske agresivnosti i priklonila eleganciji. Napravila je vrlo zanimljiv i uspješan odabir, svojevrsnog klona, smjestivši deltu teoretski u kompaktni C-segment, ali s međuosovinskim razmakom i posljedično prostranijom unutrašnjošću iz klase više. Tipično talijanski, a za razliku od nekih prethodnih modela, poput recimo thesisa, uspjelo joj je sve to zapakirati u vrlo elegantan dizajn koji zrači prestižem, ali i posebnošću.



Delta ne samo da odlično izgleda izvana, nego jednako impresionira i unutrašnjim uređenjem, u kojem manju zamjerku imamo samo na prednja sjedala, koja bi trebala bolje obuhvaćati tijelo, a manje ostavljati dojam sjedenja na stolici. Prostor na stražnjoj klupi, pa i u prtljažniku, također je impresivan i potpuno izvan standarda klase.

Ipak, posebnost je tog automobila 1,8-litreni turbo benzinac s izravnim ubrizgavanjem i 200 KS, uparen s posljednjom generacijom iz Alfinih modela poznatog mjenjača selespeed. Teoretski „opasna“ kombinacija, no Lancia se više ne „fura“ na sportski imidž pa - iako praktično vrlo brz automobil, što potvrđuju i brojke koje kažu da ubrzanje od 0 do 100 km/h traje 7,4 sekunde te da joj je maksimalna brzina 230 km/h - sve to postiže bez sportske dramatike, buke i brutalnih poteza.



Zanimljivo je kako je rekalibriran mjenjač selespeed. Da podsjetimo, to je robotizirani ručni mjenjač sa šest brzina (a ne klasična automatika) kod kojeg, osim automatski, brzine možete mijenjati i pomoću pedalica sa stražnje strane volana. Naime, više nema nekad karakterističnog „klanjanja“ pri mijenjanju na više, a da se istovremeno ne popusti gas, ali je isto tako nestalo i tipično (i u alfama totalno zarazno) automatsko dodavanja međugasa pri mijenjanju brzina na niže. Ovako je vožnja komfornija, tečnija i pogodnija za gradsku gužvu, ali i manje sportska - što nije ni bio cilj.


Ipak, bio je pravi gušt u retrovizoru promatrati začuđena lica vozača nekih sportski nabrijanih, ili puno skupljih automobila kad bi na autocesti lancia protegla svoje elegantne duge turbo noge i lakoćom nestala u daljini.