2011-01-16 , Autor: Markus „I was a rockstar“ Jahn, Slike: Markus „I was a rockstar“ Jahn

Samo rijetkima prošlogodišnji duel u sprintu između VW Bube iz 1973. i kultne Yamahe V-max nije ostao u sjećanju. Na nekadašnjoj američkoj zrakoplovnoj vojnoj pisti u Bitburgu Thomas Kemp je sa svojom naizgled bezopasnom, ali tehnički savršenom VW Bubom izazvao redakciju Motorrada na utrku od četvrt milje. Četvrt milje znači: na semaforu zeleno, paljba, pobjeđuje onaj tko prvi stigne do 402,34 metra. Jednostavno, čisto, pregledno. To su utrke dragstera.

Kemp je pri bacanju rukavice u lice našoj redakciji ponudio pravo odabira. „Utrkujem se s bilo kojim serijskim motociklom“, rekao je. Na kolegiju je gotovo apsolutnom većinom odabrana potpuno nova Yamaha V-max. Majstor ubrzanja, nagiba i excellovih tablica - glavni Motorradov testni vozač Karsten Schwers - apsolutni je profesionalac za ubrzanja i činilo nam se da uz Yamahino „čudo za četvrt milje“ pobjeda jednostavno ne može doći u pitanje. No, ipak je došla!

Yamahina „džunka“ od gotovo 300 kg palila je asfalt i lomila zrak pred sobom, dala sve što dva kotača s gotovo 200 KS mogu dati, a na kraju - giljotina. Od samoga starta - oprez, semafor, pa sve do cilja, hopla, preko ciljne crte - s ovom Bubom nije imala apsolutno nikakve šanse. Pedala, košarica, noga, truba - odoše naša Yamaha i redakcija na vječna lovišta. A odstrijelila ih - Buba iz ljeta gospodnjeg '73. koje se i naša baka jedva prisjeća. Sramota!

No, život je čak i nakon takve katastrofe išao dalje. Okrugli stol redakcije u Stuttgartu analizirao je svoje slabosti i greške, a nakon toga mudro zaključio - samo revanš može sprati ljagu s našega imena.
Pripreme za revanš počele su odmah, istoga trena. Što je zapravo bio ključni uzrok posrtanja? Prije svega grip. Yamaha V-max je motocikl poznat po brutalnim ubrzanjima na 400 metara (uostalom, upravo za to je i napravljena), ali ipak nije uspjela na asfalt prenijeti svu silnu moć okretnog momenta i snage.

Dakle, trebao nam je lakši motocikl, približno iste ili veće snage, s boljim prijenosom snage na podlogu. Drugim riječima, trebao nam je prošlogodišnji novitet - BMW S 1000 RR. Bavarski projektil sa 200 KS, mase 210 kg, ove je godine u svim usporednim testovima i mjerenjima pomeo svu japansku i europsku konkurenciju. Ujedno BMW ima i kontrolu proklizavanja, što vozaču uvelike olakšava život pri žestokim ubrzavanjima. Ako se na to sve ne tresu gaće VW-u, onda nikad ni neće.

Ipak, oprez je majka svega, pa je naš maneken Karsten (ovaj put nažalost u kožnom kombinezonu iz prošlogodišnje kolekcije) prionuo na vježbanje. Silna mjerenja na kraju su izbacila jedan zbirni rezultat - 10,2! Prisjetimo se, prošle je godine Buba pobijedila s vremenom od 10,35 sekundi. No, Karsten se prisjetio i prošlogodišnjeg „buba-trika“. Prvi metri su bili presudni, a njih je Buba prošla u manirama malih automobila igračaka koje se navijaju unazad, pa ih onda ispucate. Kakvu samo početnu brzinu imaju!
Upravo tako se ponašala i Kempova Buba. Savršeno dotjerana za utrku od prvog do posljednjeg detalja.

U startu ukopana na mjestu s lagano propetim prednjim krajem, da bi na znak zelenog svjetla krenula kao da ju je netko ispucao iz praćke. Prvih pedeset metara nitko je ne može uhvatiti ni pogledom, a ostatak puta spašava ono što se da spasiti. Uobičajene performanse poput 2,7 s do 100 km/h, najviše snage od 200 KS ili maksimalne brzine od 270 km/h bile su mrtvo slovo na papiru. Papiru koji je Buba iskidala u komadiće.

Ove godine pitanje za milijun kuna glasi - koji trik Buba još može izvući iz šešira? Jer, 10,21 je Kempov najbolji rezultat. Da bi se riječ sramota zauvijek eliminirala iz prostora naše redakcije, potreban je rezultat od 9,9 sekundi. Toliko, naime, treba da bi se otklonile i najmanje primisli na blamažu. Naš Karsten mora „hladno“ ostvariti taj rezultat u bilo koje vrijeme i u bilo kojim uvjetima.

Snaga motora je vrhunska, masa također. Fokusirali smo se, dakle, na tendenciju podizanja motocikla na stražnji kotač te na trakciju. BMW Motor Sports već nam je od samog starta ponudio „sitne kvake“ za pobjedu: kraći prijenos, Akrapovičev ispušni sustav (za bolji okretni moment u srednjim režimima), spuštanje prednjeg kraja te produženje međuosovinskog razmaka pomicanjem distance do samog kraja. Pripremanje motocikla za utrku ubrzanja sliči na puzzle - svaki dio mora se savršeno uklopiti u cjelinu. Tek onda imate alat za pobjedu!

No, dijelovi ipak nisu savršeno nalijegali. Doduše, Karsten je uspio ostvariti 9,9 sekundi, ali samo jednom. Taj sjajan rezultat ostvario je samo kad je grip bio savršen. U slučajevima podbačaja, na štoperici je stajalo i 10,2 sekunde. Dakle, strategiju je valjalo dotjerati. Za konstantno dobar rezultat potrebno je fino brušenje. Tuner Hubert Hoffman (HH Racetech) posebno je pripremio prednju vilicu, da bi se mogla još više spustiti, a za dodatno produženje međuosovinskog razmaka izradio je posebne, frezane distance od aluminija. Hubert ne bi bio Hubert kad usklađivanje tih dijelova s cjelinom ne bi trajalo do posljednje sekunde. Testiranje, usklađivanje, brušenje, garancija? Zaboravite, nema se vremena.