2009-10-30 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Kristijan Tićak

Pogled kroz žicu nikome nije ugodan, a pogotovo ne nesuđenim vlasnicima tih  automobila

Klasično su me prevarili - kaže naš čitatelj M. S. Po svemu iznesenom trebala je to biti priča koja će završiti u obostranu korist. No, kako to obično biva, na kraju je jedna strana ipak - izvisila.

Naš čitatelj M. S. sve je lijepo zamislio, no na kraju je ostao bez novca i bez vrlo vrijednoga automobila. Radi se o rabljenom audiju A4 cabriju TDI, 2005. godište, kilometara malo, a cijena „sitnica“ od 25.000 eura.

Posljednja stavka u pregovorima s bivšim vlasnikom audija bila je cijena čitateljeva citroëna berlinga koji je nudio u zamjenu. Kad su telefonski dogovorili uvjete - 17.000 eura i berlingo - kupoprodaja se bližila kraju, a sreća je na licu našega čitatelja poprimala konačne konture.

Kupoprodajni ugovor valja sklopiti odmah. Prometnu i knjižicu vozila provjerite u policiji

Mjesto kupoprodaje, tj. zamjene bilo je jedno od odmorišta na autocesti prema Splitu. M. S. je pažljivo pregledao skupocjeni audi i nije vidio nikakve nedostatke ili prikrivena oštećenja. Ujedno se uvjerio da automobil ima dva originalna ključa, prometnu i knjižicu vozila te punomoć s kojom ga je stranka mogla prodati.

Ruke su stisnute, „trgovina je pala“, razlika u novcu isplaćena, osobni podaci izmijenjeni. Dogovoreno je, kada se M. S. vrati kući, da će poslati punomoć za registraciju te daljnju prodaju citroëna berlinga, a prodavač audija obećao je poslati ovjereni kupoprodajni ugovor.

M. S. je odmah poslije povratka u svoje mjesto ispunio punomoć za prodaju berlinga i istog je dana poslao poštom. Nekoliko dana nakon toga na njegovu adresu stigao je i kupoprodajni ugovor za audi A4, no - pogrešno potpisan i nepotpun. Kompletno isplaćen iznos kupoprodajne cijene audija, izdana punomoć za berlingo, a kupoprodajni ugovor za skupocjeni audi - pogrešno potpisan! Rodila se sumnja! Nazvao je prodavača, tražio da mu pošalje drugi ugovor, ispravan. Obećano - neispunjeno, jer ni nakon tjedan dana ugovor nije stigao.

Sumnja se panično počela uvlačiti u M. S. pa je odlučio otići u obližnju policijsku postaju te provjeriti porijeklo svoga automobila. Njegovi strahovi bili su opravdani, jer utvrđeno je da je automobil na Interpolovoj listi potraživanja te da je ukraden u Italiji u srpnju 2005. godine. Naravno, njegov automobil je odmah „izuzet“ te smješten u „žicu“.
M. S. je reagirao vrlo brzo, posjetio je odvjetnika, koji je preporučio podnošenje kaznene prijave nadležnom državnom odvjetništvu za kazneno djelo prijevare. Policijska postaja odradila je uobičajene izvide te prijavila bivšeg vlasnika audija za navedeno kazneno djelo.

Kupovina rabljenih automobila danas je puno složenija nego prije nekoliko godina. Prevaranti su sve domišljatiji, metode sve profinjenije. Relativno siguran  način kupovine rabljenog automobila je u provjerenim autokućama poput  Weltauta ili Centra za rabljena vozila Euroline, gdje netko snosi teret odgovornosti  i prava prema kupcima

U tom dijelu priče zapravo završava naivnost našeg čitatelja, a počinje nedorečenost uprave te administrativnog državnog aparata. Naime, državno odvjetništvo je saslušalo sve stranke umiješane u taj postupak te na kraju donijelo rješenje da se kaznena prijava odbacuje jer prodavač audija nije znao da je automobil ukraden u Italiji. Pravnici bi rekli - nema namjere, pa zato ne može biti okrivljen za prijevaru i ne može se pokrenuti kazneni postupak protiv njega.

U rješenju državnog odvjetništva stoji još nekoliko zanimljivih činjenica. Dakako, prema Zakonu o kaznenom postupku (čl. 138), automobil A4 cabrio TDI mora se vratiti vlasniku kojem je ukraden, tj. u Italiju. Ništa sporno jer sve je po zakonu. No, zabrinjava to što se automobil do trenutka prodaje našem čitatelju po Hrvatskoj vozio godinu i mjesec dana, da je pri uvozu i izradi carinskih papira uredno prošao sve granice i provjere, da je u Hrvatskoj promijenio dva vlasnika i još dva punomoćnika, a ni jedna od svih nadležnih državnih institucija nije znala da je automobil ukraden i da je na Interpolovoj tjeralici. Nisu znali sve dok ga M. S. nije došao provjeriti u policiji, pa tako i ostao bez njega. Policija je te propuste opravdavala činjenicom da 2005., u vrijeme kad je automobil ukraden, „nisu bili umreženi u sustav, ali da zato sada jesu“. Mala utjeha našem čitatelju!

Državno je odvjetništvo rješenje o odbacivanju kaznene prijave donijelo još u siječnju 2007. godine. U vrijeme dok ovo pišemo listopad 2009. polako ide prema kraju. Ni nakon dvije i pol godine skupocjeni audi A4 nije vraćen vlasniku u Italiju, još „trune“ u istoj žici. Talijanska policija, naime, nikad se nije očitovala glede povratka toga automobila vlasniku.

M. S. je na preporuku svojih odvjetnika (promijenio ih je tri) odustao od daljnjih postupaka, bilo da se radi o nastavku kaznenog progona ili započinjanju građanske parnice zbog naknade štete. A prodavač audija? On se iz cijele priče izvukao neokrznut. Novac za automobil isplaćen mu je, a berlingo je prepisao odmah, munjevitom brzinom! Kako je državno odvjetništvo obrazložilo da nije znao da je audi ukraden, te da stoga ne postoji namjera za prijevaru, reći ćemo da je imao - puno sreće! Za razliku od našeg M. S., koji pogled na svoj bivši automobil može baciti samo - kroz žicu!