2010-09-07 , Autor: Domagoj Kodžić, Slike: AMS

Vodeća naša naftna kompanija priušti nam svake godine u ljeto pokoji skandal s dizelskim gorivom iz neke marine u kojem se otkriju razne psine i nepodopštine. Kasnije postaje jasno da se uglavnom radi o kukolju u vlastitim redovima ili o sitnim lopovima. Još gori primjer daju razni privatnici sa svim mogućim vrstama dizelskog goriva, koje ne zadovoljava nikakve standarde pa je sasvim razumljivo u kojoj se mjeri svi vozači dizelskih automobila boje za budućnost svojih strojeva.

Odlučili smo stati na kraj kojekakvim glasinama te pokazati na što se vozimo i tko u nas kakvo gorivo zapravo nudi. Mjerenjem snage i manjim dijelom momenta provjerili smo kakva su goriva u stvarnosti, kako se ponašaju, koliko nude te kakvu vožnju garantiraju. Odabrali smo isključivo dizelsko gorivo usklađeno s normom Euro 5 kakvim se Europa hvali još od rujna prošle godine. U nas s njime ima još premalo iskustva, pa nemamo podatke o rjeđim zamjenama ili začepljenjima katalizatora, odnosno evidenciju o tome koliko je bolje podmazivanje skupih common-raila uspješnije s ekološki prihvatljivijim gorivom kvalitete Euro 5.

Čast da ovaj put bude probni automobil pripala je atraktivnom hyundaiu ix35 CRDi. Primijetili ste da je riječ o SUV-u ili mislite da se na takvim vozilima snaga mjeri drukčije? Ne, na ovom. Pogon mu je izveden samo na prednje kotače, što je vrlo trendi. Pogonski dizelski stroj jedan je od najnaprednijih u klasi. Iz samo dvije litre obujma izvlači vrtoglavih 184 KS pri 4000 o/min, uz čak 383 Nm pri 1800-2500 o/min. Dovoljno i za najzahtjevnije.

Odabrana goriva bila su: Ina eurodizel BS, Lukoil eurodizel BS, OMW eurodizel BS, Petrol eurodiesel BS te Tifon eurodiesel BS. Uz samo u nas poznato ime eurodizel i dalje nose dodatak imenu BS - bez sumpora, iako se radi zapravo samo o dizelskom gorivu s manje sumpora.

Goriva smo prikupili prema ustaljenom receptu, gdje jedan označava jednake kanistre, a drugi skuplja goriva, pa ni sam voditelj testiranja nije znao koje je gorivo u kojem kanistru. Bez imalo pristranosti.

Tako opskrbljeni otišli smo u Remetinec do Auto-tima, gdje smo naftu izvadili tradicionalnim mehaničkim putem i svaki put ponavljali proceduru s jednakim tolerancijama. Dakle, vađenje goriva, točenje novog goriva, mjerenje i opet vađenje preostalog goriva.

Snagu smo i ovaj put mjerili na Dastekovom unichip dinamometru. Razlika je u tome što smo to, umjesto ubrzanjem, činili kočenjem, gdje do izražaja više dolazi utreniranost ispitivača. No, budući da je za upravljačem svaki put bio Mario Šćetko osobno, čovjek koji je izmjerio apsolutno najviše automobila u nas, razloga za brigu nije bilo. Nemjerljivo iskustvo učinilo je svoje.

Precizno mjerenje kočenjem dalo je rezultate na ispitivanju snage, ali i iznenadilo u prikazima okretnog momenta, koji nam je uvijek bio nerealno veći od originalnog. Razloga ima dosta, a glavni su neadekvatne gume izraženijeg, pomalo terenskog profila, što su nerijetko izazivale proklizavanje kotača na ispitnim valjcima. Još gori je efekt kad guma pod naletom okretnog momenta nazad “zagrize“ i jače “zarola“ pa su i vrijednosti sukladno tome veće. No, greška u mjerenjima svugdje je jednaka.