2009-08-31 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Kristijan Tićak

Nisu pretjerano angažirani oko posla

Većina poduzetnika recitira - konkurencija je dobra! Dakako, ta je tvrdnja otrcani kliše, jer svi dobro znamo da su tvrtke stvorene upravo iz suprotnoga razloga - da nemilosrdno gaze konkurenciju, jer im svakodnevno otežava poslovanje.

Stoga svatko u modernom poslovnom svijetu zapravo mašta o dobrom, starom monopolu, no rijetki imaju tu sreću da ga jednom u životu i dožive. Poput, recimo, zagrebačkih taksista. Naime, njihova dozvola za rad zasniva se na dobivanju koncesije, tj. licencije koju izdaje upravno tijelo Grada Zagreba. Udruženje taksista grada Zagreba broji oko 1100 članova i jedan je od najjačih obrtničkih cehova u Hrvatskoj. Licenciju na tom području ne može dobiti - nitko drugi.

Time je sasvim legalno, Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu i njegovim podzakonskim propisima, eliminiran svaki nagovještaj konkurencije, a izravna su posljedica tarife među najvišima u Europi.

Najgore je kad auto stoji

U našem istraživanju, u kojem su nam pomogli kolege urednici bratskih automobilskih izdanja diljem Europe i svijeta, pronašli smo samo jedan grad - Stuttgart - koji ima višu cijenu starta te za prevezeni kilometar (vidi tablicu). Svi ostali su redom - jeftiniji.

Nije ni čudno da većina građana naše metropole, ali i ostatka Hrvatske, tu vrstu prijevoza smatra luksuzom. Kako i ne bi kad ih vožnja vikendom, primjerice od Jaruna do nekog drugog dijela grada, u prosjeku ne može stajati manje od 100 kuna. Previše za naš standard.

Što na to kažu sami taksisti? U Zagrebu ćete ih često vidjeti kako igraju šah ili kartaju na nekom od stotinjak stajališta. Nisu pretjerano angažirani oko posla, ne trude se ni bilo što promijeniti, a i iz prve ruke znamo da nisu ni prijateljski raspoloženi prema istraživačkom novinarstvu. Uglavnom na rubu incidenta, govore - „Kome je skupo, neka se vozi gradskim prijevozom“. Ili, „komfor se mora i platiti“.

Jedan od rijetkih koji je pristao na razgovor je I. B. iz samoborskog City taxija.
Postavili smo mu pitanje koje bi mu postavio gotovo svaki potencijalni korisnik njegovih usluga - Zašto ste toliko skupi?
- Nemamo nikakve beneficije! Imam ugrađen plin u automobil, a plaćam višu cestarinu i naknade i eko-takse. Premija osiguranja mi je veća, nemam popust pri kupnji automobila, a ne ulazim ni u sustav PDV-a. Reklame na našim automobilima funkcionirale su prvih godinu dana, sad nam ni to ne plaćaju - odgovara naš sugovornik. Ujedno prigovara servisima jer im ne izlaze ususret kod hitnog prijama vozila. Dugi popravci doslovce ga „ubijaju“ jer najgore je kad auto stoji.

Može li se govoriti o nedostatku beneficija?

Unatoč svemu što je naš sugovornik naveo, njegove cijene niže su od zagrebačkih. U njegovih početnih 30 kuna starta prva su tri kilometra besplatna, a svaki daljnji stoji - šest kuna (u Zagrebu sedam). No, budući da licencija svakog taksista važi samo za područje na kojem je njegov obrt registriran, naš sugovornik ima problem da klijenta može odvesti do Zagreba, ali nazad mora - prazan. To mu u konačnici opet uskraćuje zaradu. No, tu su stvari prilično jasne - Zakonom mu je zabranjeno da „vrši usluge prijevoza“ u drugim gradovima, tj. izvan svog područja.

Za taksi prijevoz zaduženi su uredi državne uprave u županijama, pa od grada do grada primjena zakona može - varirati. Tako je, primjerice, u Opatiji i Rijeci licencija dana tvrtki Klifton sport, koja je cijenu usluga snizila ispod onih koje nude kolege. Incidenti, prijetnje i verbalni sukobi riječkih i opatijskih taksista nizali su se jedan za drugim, ali vlasnik tvrtke - ne odustaje. Iako su ga svi nazivali nelojalnom konkurencijom, s vremenom su cijene taksi usluga na tom području - pale.

Na kraju, opet ćemo poslušati i drugu stranu priče. Prigovori taksista uglavnom idu na račun nerazumijevanja države spram kupovine ekoloških automobila. Doista, ako ste taksist i želite kupiti, recimo, toyotu prius, sva davanja platit ćete kao i na bilo koji drugi, ekološki manje prihvatljiv automobil, a zbog baterija koje zahtijevaju posebne uvjete skladištenja davanja državi bit će na kraju i viša. Zbog toga trpe i ostali građani. No, da su beneficije taksistima potpuno isključene - nije istina. Naime, Peugeotov koncesionar Autopar nudi im tri pogodnosti: financiranje pomoću povoljnijeg leasinga, popust na cijenu vozila te pet godina zakupa reklamnog prostora na njihovu automobilu. Dakle, o baš nikakvim beneficijama ne može se govoriti.

Po našem mišljenju, može se govoriti samo o sniženju cijene taksi usluga, koje su među najvišima u Europi i svijetu. Do njih se, naravno, ne može doći dok god je sustav uređen monopolistički te u sprezi s aktualnom gradskom i lokalnom vlašću.

Specifičnosti drugih zemalja

Iskustva drugih zemalja prilično su raznolika, no neke se poveznice ipak mogu uočiti. Neminovno je da je više različitih koncesionara u jednom gradu donijelo pad cijena, no isto tako neki s uvođenjem tog poteza povezuju i značajan pad kvalitete usluge. Kao u Pragu, gdje naročito upozoravaju turiste da pri korištenju usluga biraju poznatije i veće taksi tvrtke, da prije nego što uskoče u taksi pitaju za cijenu te da ih obavezno naruče - telefonski.

U Madridu hvale svoje taksiste kao vrlo pristojne i poštene, no ne mogu im oprostiti da na svemu pretjerano štede. To se naročito odnosi na isključivanje klima-uređaja ljeti radi niže potrošnje goriva te vožnje s otvorenim prozorima. Glavobolja je stoga u Madridu neminovna, no bolje da je zbog propuha nego zbog previsoke cijene. Isto tako, ako se vraćate iz madridskog noćnog života i pokušavate dozvati taksi - zaboravite! Nema šanse, jer svi su u to vrijeme puni!

Broj taksija u Istambulu je limitiran na 18 tisuća pa se licencija plaća 200 tisuća eura

Stuttgart je - kratko i jasno - preskup, a Budimpešta ima probleme gotovo identične onima u Hrvatskoj. I to s vrlo jasnom porukom - čuvajte se hijena i držite se podalje od „divljih“ taksi tvrtki. Upravo takvih je najviše - u Istanbulu. Naime, u Turskoj, ako se želite baviti taksi prijevozom, morate imati posebnu registracijsku pločicu, a njih ima ograničen broj - samo 18.000! Stoga neki, da bi uskočili u posao, za pločicu plaćaju i do nevjerojatnih 200.000 eura. U takvoj situaciji vladaju taksisti-pirati, kako ih tamo zovu, čije su cijene dvije trećine niže od službenih. Turski kolega još dodaje – „Pirati baš i ne mare za prometne propise, no zato će vas s jednog na drugi kraj grada prevesti brže od helikoptera“. Zvuči zanimljivo.

Zanimljivo je i to da rumunjski zakon za taksiste koji nemaju licenciju propisuje - zatvorsku kaznu, što dovoljno govori o količini problema s kojima su vlasti tamo suočene. Nadalje, u Bukureštu se savjetuje da se ne cjenkate s taksistima jer na kraju nećete dobiti račun, iako je to po njihovu zakonu također vrlo strogo kažnjivo.


Izdvojeno iz Zakona o prijevozu u cestovnom prometu

- Autotaksi prijevoz je djelatnost prijevoza putnika koja se obavlja osobnim automobilom
- Licencija je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti prijevoza putnika ili tereta u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu
- Ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove prometa izdaje licenciju za obavljanje taksi prijevoza
- Strani prijevoznik može obavljati taksi djelatnost u RH samo ako je to uređeno međunarodnim ugovorom - vrijedi načelo reciprociteta
- Uvjeti za dobivanje licencije: dobar ugled, stručna osposobljenost te prijevoznik mora imati u zakupu ili vlasništvu barem jedno vozilo
- Prije izdavanja licencije taksist polaže ispit o poznavanju osnovnih podataka o kulturnim, gospodarskim i turističkim objektima
- Prema pravilniku o posebnim uvjetima vozila odnedavno sva nova taksi vozila moraju imati ABS, zračne jastuke za vozača i suputnika te prtljažnik od najmanje 310 litara obujma


Izdvojeni svjetski i europski gradovi

Grad      Start Cijena po km Čekanje 1 sat Pregovaranje

Stuttgart           21           11,68           197            ne
Wroclaw             9,49         4,38             40            ne
Prag                 10,95         5,47             16,42       da
Budimpešta       7,98          5,20             86,18        ne
Bukurešt           6,12          6,12             61,25        ne
Madrid             15,60          7,10          122,64        ne
Peking               7,6            1,52            22,8         ne
Pariz                16               6,49          203,67       ne
Rim                 17,10           5,69         150.81        da
Istanbul            6,64            3,9            52,60        ne
New York         13,75           6,6          176             ne
Zagreb            19                7              50             ne

Koji su automobili najčešći u pojedinim gradovima:

Prag - svi Škodini modeli: octavia, superb, fabia; VW passat, dacia logan. Budući da u posljednje vrijeme sve bogatiji turisti posjećuju taj grad, ni mercedes i BMW više nisu iznimke

Wroclaw - nema tipičnih taksi automobila. Stari mercedesi i audiji ipak se malo češće susreću na cesti

Peking - hyundai elantra i sonata, VW jetta (golf II)

Istanbul - do 2000. dominirao je lokalni automobil tofas sahin (izveden iz fiata 131). Danas su popularni fiat albea i doblo, renault symbol i hyundai accent - svi s dizel-motorom

Budimpešta - kruže legende o nekoliko BMW-a M5, no to je bilo još sredinom 90-ih. Danas se vozi - sve

Bukurešt - apsolutno dominira dacia logan

Stuttgart - mercedes C- i E-klase

Madrid - škoda octavia i gotovo svi Seatovi modeli


 Moto alternativa u Parizu na ovom linku