2009-12-02 , Autor: Neven Novak, Slike: McLaren

Ispod relativno obične vanjštine krije se more inovativnih rješenja i napredne  tehnologije kojima su jedini cilj - maksimalne performanse

Da bi priča imala smisla, odnosno da bi se mogla opravdati sva medijska prašina podignuta oko predstavljanja novog mclarena, potrebno je početi od „stoljeća sedmog“. Točnije, jeseni 1988. godine, kada su u business loungeu milanskog aerodroma predsjednik grupe McLaren (puno poznatiji kao šef F1 momčadi) Ron Dennis, glavni dioničar Mansour Ojjeh, legendarni tehnički direktor F1 momčadi Gordon Murray i šef marketinga Creighton Brown čekali zakašnjeli let za Heatrow.

Usprkos potpunoj dominaciji u utrkama te godine (pobijedili su u 15 od 16), Ronu Dennisu bilo je jasno da se biznis tad već velike kompanije ne može zasnivati samo na utrkama. Među brojnim idejama iznesenima tog popodneva bila je i ona o proizvodnji vlastitog cestovnog automobila. Sljedeće, 1989. godine osnovana je nova kompanija McLaren Cars. Godinu dana kasnije u ožujku održan je famozni desetosatni sastanak inženjera na kojem su zacrtani ciljevi za budući automobil, koji je prvi put javnosti predstavljen 28. svibnja 1992. na najlogičnijem mogućem mjestu - u Monte Carlo - za vrijeme GP-utrke.

Između 1993. i 1998. proizvedeno je ukupno 107 mclarena F1: 79 cestovnih modela  (uključujući pet LM-ova, od kojih su tri u McLarenovoj papaja narančastoj boji) i  dva GT-a, te 28 homologiranih za utrke (s dvije vrste karoserija). Prvi automobil  isporučen je 1994. po cijeni od 634.500 funti, a rekordna cijena postignuta je na  aukciji ove godine, kad je jedan cestovni primjerak promijenio vlasnika za nevjerojatna 2,53 milijuna funti

Sa 1140 kg mase (zahvaljujući šasiji od ugljičnih vlakana), F1 je bio bitno lakši od konkurencije iako je imao tri sjedala. Pokretao ga je posebno za taj automobil razvijeni BMW-ov V12 motor obujma šest litara, koji je razvijao 636 KS i 651 Nm okretnog momenta. Uz rekordna ubrzanja (0-97 km/h za 3,2 s), sve do 2008. i pojave koenigsegga CCR i bugattia veyrona bio je najbrži serijski automobil na planetu s najvišom brzinom od 390 km/h.

No, među poznavateljima i ljubiteljima automobila legendi o mclarenu F1 možda je najviše doprinio uspjeh na Le Mansu. Naime, na zahtjev trkaćih momčadi McLaren je proizveo ukupno 28 trkaćih izvedbi GTR-a, koji je te 1995. ostvario nezapamćeni uspjeh na legendarnoj utrci - u rukama privatnih momčadi osvojio je prvo, treće, četvrto, peto i trinaesto mjesto, uz samo jedno odustajanje zbog udesa u prvom nastupu i u konkurenciji tvorničkih prototipova.

Lagana konstrukcija za maksimalne performanse osnovna je filozofija kompanije

Dosta o povijesti, skočimo u sadašnjost. Numerologija očito fascinira Rona Dennisa, prvog čovjeka McLarena, koji je početkom godine prepustio F1 momčad svom višegodišnjem zamjeniku Martinu Withmarshu i potpuno se posvetio vođenju automobilskog dijela kompanije. Službene fotografije i podaci novog MP4-12C u optjecaj su pušteni 09. 09. 09. No, od tog simpatičnog datuma značajnije je objašnjenje imena novog automobila MP4-12C. MP4 je oznaka za sve šasije McLarenovih bolida od 1981., kad je obavljeno ujedinjavanje McLarena s Projectom 4, kompanijom Rona Dennisa. Broj dvanaest je interna McLarenova oznaka, mjerilo kojim se uspoređuje snaga, masa, efikasnost i sl. njegovih modela u odnosu na automobile njihovih konkurenata. Slovo C u ovom slučaju se odnosi na karbon - ugljik (C), od kojeg je izrađena šasija, iako bi možda bilo prigodnije da označava coupe jer je za budućnost planiran i roadster (kabrio).

Kad 2011. počne prodaja, cijena bi trebala biti između 137 i 195 tisuća eura, upućeni predviđaju 176.000, ili mrvicu više od ferrarija 458 italije. Čemu tako visoka cijena? Prije svega ona je posljedica ekstenzivnog korištenja ugljičnih vlakana za izradu osnovnih komponenti poput šasije, koju u McLarenu nazivaju „Carbon Mono Cell“. Tu tehnologiju McLaren je predstavio još 1993. No, razlika je u tome što je ona sad dalje razvijena i, osim što se izrađuje neusporedivo brže, puno je jeftinija nego recimo kod mercedesa SLR-a, koji također koristi ugljična vlakna, a koji se do ove godine kad je proizveden posljednji primjerak izrađivao upravo u McLarenovim radionicama. Ostatak karoserije, poput bočnih stranica, poklopaca i vrata napravljen je od aluminija ili od specijalne SMC-plastike.

Volan po uzoru na F1 bolid, da bi vozač imao što bolji osjećaj za njim, debljina  volana i grip koji pruža rukama kopija su onog iz F1 bolida, podešena samo toliko  da se u obzir uzmu trkaće rukavice u kojima vozi Hamilton

Uglavnom, smanjenje ukupne mase automobila, ali uz praćenje troškova, odnosno ekonomsku isplativost, bilo je glavni cilj u konstruiranju automobila. Iako točan podatak još nije poznat, MP4-12C trebao bi težiti oko 1300 kg, što bi mu trebalo donijeti vrhunski omjer snage i mase, ključan element za performanse, a posebno ponašanje na cesti svakog sportskog automobila.

Ne želeći pristati ni na kakav kompromis (pogledati okvir o motoru), a možda i zbog sve neizvjesnije budućnosti partnerstva s Mercedesom, McLaren je konstruirao vlastiti, potpuno novi V8 motor s dva turbopunjača obujma 3,8 litara. Pred motor je postavljen vrlo visok cilj, naime - uz beskompromisne performanse - morao je imati najbolji omjer snage prema emisijama CO2 u odnosu na sve postojeće automobile s motorima s unutrašnjim izgaranjem na tržištu, uključujući i benzinske i dizelske hibride. To znači da bi motor s oko 600 KS i 600 Nm okretnog momenta, točni podaci još nisu objavljeni, trebao ispuštati oko 300 g/km ugljičnog dioksida.

Kad 2011. počne prodaja, cijena bi trebala biti između 137 i 195 tisuća eura, upućeni predviđaju 176.000, ili mrvicu više od ferrarija 458 italije

Suprotno nekim nagađanjima o atmosferskom motoru, McLarenov V8 kodnog imena M838T opremljen je s dva turbopunjača, ima suhi karter i ravnu radilicu, koji osiguravaju nisko težište, a uz varijabilni razvod ventila omogućuje vrlo visokih 8500 o/min. Motor je uparen s mjenjačem s dvostrukom spojkom razvijenom po uzoru na onaj iz F1 bolida (McLaren je bio među prvima koji su takve mjenjače počeli koristiti u F1 bolidima) sa sedam brzina. Klasični ručni mjenjač ne postoji kao opcija.

Tehnološkim igračkama nema kraja. Uz klasični launch control, na stražnjem kraju je postavljena zračna kočnica (veliki spojler) koju - kad se jednom aktivira - ne pokreće elektromotor (da bi se dodatno smanjila masa), nego je podiže samo strujanje zraka. Ovjes, naravno - aktivni, osim aktivnog podešavanja roll-bara (ne postoje klasični stabilizatori) i amortizera, opremljen je i specijalnim sustavom upravljanja kočenjem - brake-steer (okvir o ovjesu), zahvaljujući čemu bi novi mclaren ponovno trebao postaviti nova mjerila u ponašanju na cesti. Vozač bira tri osnovne postavke: normal, sport i high performance, njima se mijenjaju karakteristike ovjesa, ali i brzina reakcije motora na komande gasa te brzina rada mjenjača.

Za razliku od vanjskog dizajna, koji je možda jedina stvar na tom automobilu za koju se može reći da nije nešto uistinu posebno, unutrašnjost je opet nešto na čemu se može zavidjeti svim budućim vlasnicima, kojih bi prema McLarenovim očekivanjima u 2011. trebalo biti točno 1000, koliko se planira proizvesti u prvoj godini serijske proizvodnje. Zainteresiranih, usprkos ekonomskoj situaciji, navodno ne nedostaje.

Mono Cell - srce automobila

Za razliku od uobičajene „mudrosti“, kod ovog mclarena srce automobila nije njegov motor, nego jedinstvena šasija. Poput onih u F1 bolidima, od ugljičnih je vlakana, ali zahvaljujući inovativnoj tehnologiji napravljena je u jednom komadu, što drastično skraćuje i pojeftinjuje cjelokupan proces. Teži samo 80 kg, a osim smanjenja mase, najzaslužnija je za nenadmašnu torzijsku čvrstoću (presudnu za dobro ležanje), te poput one u F1 bolidima maksimalno štiti vozača, a u ovom slučaju i suvozača, u slučaju sudara.



Kočnice - lakše od ugljično-keramičkih

Nevjerojatno zvuči, ali McLaren je uspio konstruirati klasične čelične kočnice koje su lakše od ugljično-keramičkih, koje danas postaju standard na svim supersportskim automobilima, i to upravo zbog manje mase i veće izdržljivosti. Razlika u korist klasičnih čeličnih je dva kilograma, a ugljično-keramičke ipak su na popisu doplata i „dolaze na svoje“ tek u ekstremnom načinu vožnje i preporučuju se onima koji će automobil često ili najčešće koristiti na trkaćoj stazi.





Motor - manje, lakše, štedljivije

Ekskluzivni McLarenov proizvod, 3,8-litreni twin-turbo V8 kodnog imena M838T, uz varijabilni razvod ventila i dva turbopunjača, razvija oko 600 KS i 600 Nm okretnog momenta (točni podaci još se ne otkrivaju). Suho korito i ravna radilica (kao kod Ferrarijevih V8) omogućuju da motor bude postavljen ekstremno nisko u šasiji, što snižava težište i poboljšava upravljivost i ležanje na vesti. Motor se okreće do maksimalnih 8500 o/min, uz iznimno brz odaziv na gas i vrlo povoljnu krivulju okretnog momenta, po kojoj već pri 2000 o/min isporučuje 80 posto maksimalnog okretnog momenta. Priča kaže da je jedan od razloga zbog kojeg je sam krenuo u razvoj motora i u tome što je V8 motor McLarenovog partnera i vlasnika 40 posto dionica, kompanije Mercedes, bio 1,5 cm duži od zamišljenog (i nešto teži), a nikakav kompromis nije dolazio u obzir.

Ovjes - zabranjen u F1

Iako se radi o supersportskom automobilu, MP4-12C neće biti i supertvrdi izbijač bubrega. Ovjes je podešen tako da se prilagođava uvjetima vožnje i, osim performansi, u zavojima nudi i zavidnu (u sportskim okvirima, naravno) dozu komfora. Ovjes s dvostrukim trokutastim ramenima (sprijeda i straga), umjesto klasičnih mehaničkih stabilizatora koji se koriste još od postanka automobila, koristi automatski podesivu kontrolu uvijanja. Jednako je napredna i tehnologija upravljanja kočenjem, tzv. brake-steer, koju je McLaren prvi put uveo u F1 bolid 1997. godine (i koja je u F1 otad zabranjena), a u osnovi se radi o sustavu koji kočenjem stražnjeg unutrašnjeg kotača smanjuje podupravljanje na ulasku u zavoj i osigurava prolazak željenom putanjom ako se u zavoj uđe prebrzo.



Jay Leno ovaj put ne misli čekati



Najpoznatiji američki voditelj (lakih nota) ujedno je i jedan od najpoznatijih skupljača automobila. No, u kolekciju od dvjestotinjak metalnih ljubimaca mclaren F1 stigao je relativno kasno, tek šest godina nakon što je predstavljen.

- Bilo je to 1998. Dvadeseto stoljeće bližilo se kraju i ostao sam zapanjen činjenicom da u poplavi raznoraznih izbora naj-stvari stoljeća na izdisaju većina eksperata smatra da je od svih automobila izrađenih između 1900. i 2000. najbolji upravo mclaren F1. Budući da se u to vrijeme više nije proizvodio, nazvao sam tvornicu i pokazalo se da imaju jedan polovni s oko 3500 km na brojčaniku. Kupio sam ga tad i tamo, a da ga nisam ni vidio. Kad je stigao i kad sam ga prvi put probao, ispostavilo se da je točno sve što o njemu pričaju. Ovaj put sigurno neću čekati tako dugo! - rekao je Jay Leno.

No, njegovim iznenađenjima tu nije bio kraj, jer priča kaže da je na prvu vožnju svojim crnim F1 otišao u posjet prijatelju, a kad je stigao pred njegovu kuću, pred susjedovom garažom bio je parkiran drugi mclaren. Toliko o ekskluzivnosti samo 64 osnovna cestovna F1 mclarena (ukupno ih je napravljeno 107), odnosno Lenovom kalifornijskom susjedstvu.